Šetala sam s majkom pored sportskog terena. „Gle“, pokazala je, „baš lijepo, zar ne?“ Rub staze bio je prekriven limenkama piva i sve su bile zelene. Bilo ih je toliko da to više nije bio neugledni otpad, već gotovo mozaik od trave i limenki u mnogim nijansama zelene boje. Moja majka, koja bi inače teškom artiljerijom napala one koji prave buku i zagađuju okoliš, oduševljeno je promatrala svu tu ljepotu pored staze. Čudno, pomislila sam, samo jedna limenka bila bi ružna, ali puno njih zajedno tvore nešto lijepo. Možda se u tome krije opasnost, da velik broj ružnih stvari odjednom može postati nešto prekrasno.